Dame i gospodo"Smak"
Zivot je tezak, nekad jednostavno ne ide
daj krivca za sta bilo, vjere, drzave il medije
tesko je kad ne ide a covjek misli da je genije
ljudski je pogresit, ali mentalitet periferije
Tesko je kad je genije iznad tebe il’ na vlasti
mi ih imamo na izvoz, evo dzabe Balkan casti
evo dzabe sad je kriza, pokradose Boga oca
imaju gore vibracije od one mrznje iz Stoca
Jedan od njih direktor je Mladenu na poslu
Mladen - dvajst godina radnog staza, dusa je i kostur
Mladen voli djecu ko sto vi volite svoje
on uleti kad zatreba, kod njega nema moje-tvoje
Al’ Mladen dugo nema, a ni njemu nema ‘ko uletit
direktor cestita blagdan, al direktor nije cestit
kad je bila zadnja plata, Mladen ne moze se sjetit
pistolj na glavu,disi, direktore sad zajebi
Disi... Mladene disi...
kad frka zesca je, on nam obecaje
al’ umjesto plata nas, salje u stecaje
kad frka zesca je, mjesto na lezanje
drukaju raju ili u Bosnu na bjezanje
kad frka zesca je, on nam obecaje
al’ umjesto plata nas, salje u stecaje
kad frka zesca je, mjesto na lezanje
drukaju raju ili u Bosnu na bjezanje
Disi...
Zivot je tezak, nekad jednostavno ne ide
i puco bi on u njega, da ga svi ti ljudi ne vide
i u sebe bi puco, al ga pucaju tablete
puca ga bolesno dijete i rata za nove parkete
Rata za ratu, sto proguta njenu platu
Mladen mrko ga gleda ko zlostavljano dijete tatu
Mladen mrko ga gleda
Ko zlostavljano dijete tatu
gleda narukvicu zlatnu i onako bijesan i tuzan:
ja ne bi ovo nikad, al 10 placa si mi duzan
10 puta 3000,10 puta 3
to je ko deset poslovnih ruckova jebo gati
to je ko 3 Domovnice, ko 10 ispita
znam da volis kladionice, to je 10 tvojih uplata
10 puta ono od prije 10 mjeseci
ti ako bi izdrzo 2, evo tu me presjeci
isto je bilo u Rijeci, sutra ce biti i kod nas
ma Mladene ja ti obecavam neces dobit otkaz
kad frka zesca je, on nam obecaje
al’ umjesto plata nas, salje u stecaje
kad frka zesca je, mjesto na lezanje
drukaju raju ili u Bosnu na bjezanje
kad frka zesca je, on nam obecaje
al’ umjesto plata nas, salje u stecaje
kad frka zesca je, mjesto na lezanje
drukaju raju ili u Bosnu na bjezanje
Ljudi, braco radnici, moji mili drage
Najradije bi vam ruke zuljne izljubio
Ali ne mogu
Predaleko ste od mene
Al ljudi, slusajte me sad
Ja ne spavam danima nego noćima
Po noci spavam
Ja sam covjek posten
Zato i nemam da vama dam
Evo ja i Mladen
Neki dan dumbamo,
U sauni parimo se
Razgovaramo kako dalje,
Sta da radimo
Ubi me zgaravica,
Ja palim cigaretu prema unutra
Kolko pece, ja ne moram upaljace imat
Mene cir razbi,
Ja sam obolio
Ja sam se udebljo,
Ja sam se smanjio,
Ja sam potamnio ispod pazuha,
Ja ne spavam, kazem vam,
Ja dubam,
Kaze zena, ajmo lec zajedno,
Mars, ne mogu nista,
Ja kad sanjam,
Sanjam, trcim ja livadom,
Visoka trava, sunce zalazi, trcim ja,
Kad evo mojih radnika sa svih strana,
Okruzuju me, mole place, ovo ono,
Govorim, cekajte moji, pa onda vi mene ljubite,
Nemoj, kaze, zbog nas brinit
Ja na sebe ne mislim,
Samo na vas
